GDE KOPAŠ KLICE SA JEZIKA

PETAR JEVTIĆ

Rođen 17. 10. 2004. godine, učenik Gimnazije „Svetozar Marković“ u Nišu. Kao odličan poznavalac književnosti iza sebe ima više nagrada na književnim konkursima, kao i na takmičenju iz polja teorijskog znanja iz te oblasti, Književnoj olimpijadi. Bavi se pisanjem proze i poezije. Iza sebe ima opus od stotinak pesama i kratkih priča, kao i dužih proznih formi u vidu romana u nastajanju. Kao strastveni čitalac pored pisanja bavi se i književnom kritikom, kao i pozorištem. Pored književnog angažmana ima jako interesovanje za sport. Poseduje kućnu biblioteku sa više stotina pročitanih knjiga.

I

Gde stavljaš mesto

Gde počiva ruža plamena

Gde izbiraš bulke

I savijaš meso usana

U jednu kap

Gde kopaš klice

Sa jezika

Gde treseš brnjice zuba

Gde zalivaš sebe

Pljuvačkama

I čekaš da nikne

Ništa

Gde je to daleko

U kom je sve

Što ga nema

II

 

Crtom si tkana

I pokretom

Šake

Na jatima

Praha

Crtom si tkana

I breza ti se topi

Bakračem daha

Ćuk te zove

Drobeći lalu

I sok vedrina

Crtom si tkana

U izrazu i svetlu

Bezličnoga

Lepo je lojanici u šupljem bezdanu

I mračnome koncu u šavu beline

Crtom si tkana

I daljinom bukve

Kukci tvoji već mi uho cepaju

Plamsaju kreste

Na čelima ponosa

Gde se radost

Niz obraze sliva

Lek je blato na samaru gliste

I mač

Pod grlom crva

Crtom si tkana

I reč je Tvoja

Znak

I put

Noge su

U kapima tanke

I pogled čuvara

Na kapiji groblja

Crtom si tkana

I lik tvoj

Gori

Legu se zmije

Na ramenu leda

Već su jame

Trinama pune

Baklju

U nedarca guraš

Da lipe sa njih u glad potonu

Crtom si tkana

I zobom u čeljusti letača

Zobnice ti pod resama praznim

Crtom si tkana

Ugalj ti u oči nabijen

Crtom si tkana

I mišlju

Da u njoj i u svemu

Sama postojiš

Neprogovorena

Među iglama

Ti se gnezdiš

Duboko u orahu

Oči ti na zastavi

Gledim

Njišu se daljine

Ne međi shvatanja

Probija me raskol

To drveni kolac

Iz rebara niče

Među iglama

Ti se gnezdiš

I polažeš dah

U rumenu ljusku

Sećanja

Prugasti te konci

Šaraju i kite

Skrasi se rosa

U odblesku tvome

Mokri ti labud

Vilice cima

I zavija glad

U praznom sokaku

Pred pogledom hrasta

U haremu reči

Šerbet moj gutaš

I topiš se

Neprogovorena

 

 

 

 

 

 

Оставите одговор

Попуните детаље испод или притисните на иконицу да бисте се пријавили:

WordPress.com лого

Коментаришет користећи свој WordPress.com налог. Одјавите се /  Промени )

Слика на Твитеру

Коментаришет користећи свој Twitter налог. Одјавите се /  Промени )

Фејсбукова фотографија

Коментаришет користећи свој Facebook налог. Одјавите се /  Промени )

Повезивање са %s