PETAR JEVTIĆ
Rođen 17. 10. 2004. godine, učenik Gimnazije „Svetozar Marković“ u Nišu. Kao odličan poznavalac književnosti iza sebe ima više nagrada na književnim konkursima, kao i na takmičenju iz polja teorijskog znanja iz te oblasti, Književnoj olimpijadi. Bavi se pisanjem proze i poezije. Iza sebe ima opus od stotinak pesama i kratkih priča, kao i dužih proznih formi u vidu romana u nastajanju. Kao strastveni čitalac pored pisanja bavi se i književnom kritikom, kao i pozorištem. Pored književnog angažmana ima jako interesovanje za sport. Poseduje kućnu biblioteku sa više stotina pročitanih knjiga.
I
Gde stavljaš mesto
Gde počiva ruža plamena
Gde izbiraš bulke
I savijaš meso usana
U jednu kap
Gde kopaš klice
Sa jezika
Gde treseš brnjice zuba
Gde zalivaš sebe
Pljuvačkama
I čekaš da nikne
Ništa
Gde je to daleko
U kom je sve
Što ga nema
II
Crtom si tkana
I pokretom
Šake
Na jatima
Praha
Crtom si tkana
I breza ti se topi
Bakračem daha
Ćuk te zove
Drobeći lalu
I sok vedrina
Crtom si tkana
U izrazu i svetlu
Bezličnoga
Lepo je lojanici u šupljem bezdanu
I mračnome koncu u šavu beline
Crtom si tkana
I daljinom bukve
Kukci tvoji već mi uho cepaju
Plamsaju kreste
Na čelima ponosa
Gde se radost
Niz obraze sliva
Lek je blato na samaru gliste
I mač
Pod grlom crva
Crtom si tkana
I reč je Tvoja
Znak
I put
Noge su
U kapima tanke
I pogled čuvara
Na kapiji groblja
Crtom si tkana
I lik tvoj
Gori
Legu se zmije
Na ramenu leda
Već su jame
Trinama pune
Baklju
U nedarca guraš
Da lipe sa njih u glad potonu
Crtom si tkana
I zobom u čeljusti letača
Zobnice ti pod resama praznim
Crtom si tkana
Ugalj ti u oči nabijen
Crtom si tkana
I mišlju
Da u njoj i u svemu
Sama postojiš
Neprogovorena
Među iglama
Ti se gnezdiš
Duboko u orahu
Oči ti na zastavi
Gledim
Njišu se daljine
Ne međi shvatanja
Probija me raskol
To drveni kolac
Iz rebara niče
Među iglama
Ti se gnezdiš
I polažeš dah
U rumenu ljusku
Sećanja
Prugasti te konci
Šaraju i kite
Skrasi se rosa
U odblesku tvome
Mokri ti labud
Vilice cima
I zavija glad
U praznom sokaku
Pred pogledom hrasta
U haremu reči
Šerbet moj gutaš
I topiš se
Neprogovorena