Izbor iz poezije Antonele Lee Mik
Antonela Lea Mik
izbor iz poezije
Moderni enterijer sa ženom u sredini
smeđa potištenost kore drveta
izdaleka videti mrlju
prepoznati svoje nalakirano stablo u novom sklopu
nedovršivi dan ne ponavlja atribute
zadržava se na jednom
kao peščana prostirka
pravi od kreveta pustinju
oblici od vetra podržani jastucima
jedan za mene jedan za mene topliju
da se prepoznaš u mraku moraš postati sopstvena kuća
naoružana ivicama
za dobrovoljna samopovređivanja
dopire svest o delovima tela kad ih osetiš snažno
predvidive boli urastanja
u upitnik
zakrivljenu crtu na papiru
soba je ispunjena fioka
kesicama za bombone
razmeštam se po nameštaju
kao mačka napominjati privremenost
svakom prilikom poguram šapom
sadržinu stola
bespomoćna potraga za smislom
poznaje svoje na drugim mestima
pravi majku od svega strogog
što ti nije drugarica nego majka
nego majka
Pećina, ja
okrutna deca osluškuju odjek
ljuspica suncokreta
o moja šuplja dečija leđa
dugi lenjiri i
unutrašnja mačevanja
odsutnost brojeva
najavljuje promenjivu prostranost
lakim pokretima usana
oponašanjem samoglasnika
a e i o u i
po zelenim pramenovima nakačene
ljuspice
kao pravi crnodlaki majmuni
kopaju za ulazom da odmore
ljudskost
među klizavim stenama
Nešto pokvareno
uz kifle
naređani zapisi noseva okrutnih
dečaka
pastelni instinkti iz prirode
razlažu se po papiru za vodenim bojama
mesiš privatno testo
koje se oseća
pre naraštaja
imaju predodređenost da oduzmu i stave
nešto pokvareno
Hranivo
kad izvetriš pokrivač
sitne čestice nas se raznose gradom
kao bomba
pronalazeći maternji jezik
po stranim mestima
dnevnica nagoveštaja
genetski zapisanih vrednosti
stoje na prstima
ništa ne poznajem istinski
kad slepo zabadam viljušku u tuđu
svoju karađorđevu šniclu
Kupka
roze rukavice od gume
rigorozno trljaju svoja ispupčenja
danas je dobro
sutra sam možda
zmaj